Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Kada žena kaže “Mogu!”: Snežana Radojičić i geografija uspeha

Perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem.
Snezana Radojcic

U svetu u kojem nas ritam svakodnevice često gura u unapred zadate okvire, Snežana Radojičić, dugogodišnja svetska putnica koja od 2011. živi kao nomad i putuje biciklom kroz mnoštvo zemalja, je žena koja je izabrala da zakorači van mape; slobodno, hrabro i potpuno u skladu sa sobom. Njena priča počinje željom da izađe iz sistema i živi od svoje kreativnosti, a pretvara se u životnu filozofiju koja slavi prisutnost, prepuštanje i poverenje u sopstveni unutrašnji kompas.

U njenim rečima oseća se mešavina nežnosti i odlučnosti: hrabrost da skoči u nepoznato, autentičnost da deli svoj svet sa drugima i istrajnost da od svojih snova napravi život. Zato Snežana nije samo putnica – ona je manifest jedne nove slobode, dokaz da žena može da bude i neustrašiva i svoja, i da najveće avanture počinju onog trenutka kada sebi kažemo: „Mogu.“

Snežana, tvoj život je jedna velika avantura. Kada gledaš unazad na prve godine putovanja, kako bi opisala filozofiju koja te je vodila i da li je do danas ostala ista?

Moja motivacija bila je da izađem iz sistema i živim od svoje kreativnosti – pisanja pre svega. Već od početka putovanja shvatila sam da je najbitnije prepustiti se i biti prisutan sada i ovde. Cela zapadna civilizacija zasnovana je na filosofiji „push“, dok je istočnjački način „flow“. I pre nego što sam stigla na Istok, putovanje me je naučilo da je najbolje ploviti u skladu sa sobom i Univerzumom, bez guranja i pritisaka.

Svaka zemlja, svaki susret, svaki izazov na putu donosi novu priču. Kako pretvaraš svoja iskustva u kreativne projekte i poslovne odluke?

Ja sam pisac po vokaciji, znači umetnik. Umetnost je po definiciji deljenje sopstvenog sveta sa drugima. To je manje izbor, a više moranje, jer talenat vas obavezuje. Ja naprosto moram da pišem o tome šta mi se dešava, kako to utiče na mene i kako me menja, da promišljam iskustvo i svet oko mene, ljude, kulture, običaje.

Onda u nekom trenutku osetim da je vreme da sve to saberem u knjigu. A kad objavim knjigu, obično iz drugog dela sveta dođem kući da toj knjizi pomognem da dopre do što više čitalaca. Organizujem putničke tribine u Srbiji i regionu i pričam o putovanju, iskustvima, a posle tribine prodajem knjigu.

Tvoja autentičnost je inspiracija, a hrabrost kojom proživljavaš avanture pokazuje koliko jedna žena zapravo može biti neustrašiva. Da li imaš neku poruku za ljude, posebno za žene, kako da prevaziđu svoje nesigurnosti i samo krenu u nepoznato – bilo da je to nova zemlja, životna avantura ili poslovni poduhvat?

Postoji jedna engleska izreka koja je potpuno tačna, samo što njenu istinitost svako mora sam da potvrdi – tuđe iskustvo je neprenosivo. Pripisuje se Eleanor Roosevelt, prvoj dami.

Ona glasi: „What would you do if you knew that you can not fail?“ – Šta biste uradili kada biste znali da ne možete da ne uspete?

A ne možete da ne uspete ako se: usudite, date sve od sebe i istrajete. T je sveto trojstvo svakog uspeha: morate da skočite u nepoznato, morate da grizete i ne smete da odustanete. Ako izdržite – uspećete.

Kada si počinjala, sve je bilo novo – putovanja, kultura, iskustva. Koja su bila ključna saznanja koja si stekla kroz praksu, a koja ti danas pomažu na tvom putu?

„Sve će proći“ – to je najbitnije iskustvo. Ono čini da nijedna situacija ne izgleda više beznadežna, koliko god bila teška. Jer i najteže kad-tad prođe. Osim kad jednom ne bude prošlo – kad će biti kraj, ali on svakako dođe, bilo da živite, bilo da životarite.

Uz već pomenuto: go with the flow – prepusti se.

U jednom našem razgovoru, a i tvom postu na društvenim mrežama, navodiš kako se poreza bojiš više nego grizlija. Kako uspevaš da se nosiš sa tim strahom i svim obavezama oko vođenja biznisa? Da li ti je neka strategija ili trik pomogao da ga prevaziđeš?

Ja sam nova u tom svetu i, nažalost, to je povratak u sistem. Ranije sam imala izdavača, a sada sama izdajem i prodajem svoje knjige. Nisam se oslobodila straha od poreza, samo sam ga racionalizovala, kao i svaki drugi strah. Pokušavam da radim isto što i na putu kad, recimo, tražim sigurno mesto za kampovanje: dam najbolje od sebe, jako sam oprezna u okviru preuzetog rizika – a sve ostalo nije do mene, stvar je sreće ili je u Božjim rukama.

Ako bi tvoja priča mogli da inspirišu ljude širom sveta, šta bi želela da oni ponesu sa sobom iz tvoje filozofije života, avantura i preduzetničkog puta?

Ono što ljudi koji me prate i slušaju na tribinama vide i prepoznaju je univerzalnost poruke o hrabrosti da se sledi svoj san i neodustajanju. Vide i da nikad nije kasno da se život preokrene ako smo motivisani i imamo viziju. Mislim da vide i samoodrživost kao mogućnost da se izađe iz sistema i da nam ono što volimo da radimo postane i izvor zarade.

Intervju: Ivana Gojković
Fotografije: Lična arhiva