Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Jovan Tošić: Digitalni marketing nije magija već sistem

Perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem.
Jovan Tosic

U vremenu kada digitalni marketing u Srbiji više nije eksperiment već ključni pokretač rasta, osnivač Infinito Media, Jovan Tošić, otkriva kako se disciplina pretvara u umetnost, a podaci u priče koje inspirišu. Od Click Conference-a do svakodnevnih kampanja, njegova filozofija spaja viziju i sistem, dok balansira između kreativnosti, strategije i neumorne posvećenosti. Ovo je razgovor o lekcijama koje oblikuju novu generaciju lidera i hrabrosti da se gradi biznis koji traje.

Kako bi opisao evoluciju digitalnog marketinga u Srbiji u poslednjih pet godina? Koje su najvažnije lekcije koje si naučio radeći sa klijentima, preduzetnicima i sponzorima?

U poslednjih pet godina digitalni marketing u Srbiji je prešao put od “eksperimenta” do ključnog poslovnog alata. Ranije su firme digital doživljavale kao dodatak, danas ga vide kao osnovu rasta. Vidim ogroman pomak u razumevanju performansi, podataka i brendiranja. Kompanije više ne pitaju da li treba da budu online, već kako da pobede konkurenciju u digitalnom prostoru. Ono što se najviše promenilo je svest – od površnog “daj da budemo prisutni” do ozbiljne strategije, automatizacije i skaliranja. Takođe, tržište se profesionalizovalo – danas imamo mnogo više ljudi koji razumeju funnel-e, pixel-e, AI alate i performance marketing.
Najvažnija lekcija je da uspeh ne dolazi iz reklame – već iz sistema. Možeš imati savršenu kampanju, ali ako biznis nema jasan proizvod, ponudu, proces prodaje i brend poverenja – rezultat izostaje.

Shvatio sam da nema “magije” ni prečica. Ono što pravi razliku su: doslednost u radu, strpljenje u testiranju, razumevanje podataka, a ne oslanjanje na pretpostavke i najvažnije – iskren odnos sa klijentima i partnerima. Takođe, naučio sam da najbolji klijenti nisu oni sa najvećim budžetima, već oni koji razumeju proces, spremni su da slušaju i rade zajedno sa timom. Na kraju, shvatio sam da je moja uloga mnogo šira od samog marketinga – često sam mentor, strateg, psiholog i partner u razvoju biznisa. I upravo tu vidim najveću vrednost digitalnog marketinga: ne u lajkovima i klikovima, već u stvarnim ljudima i stvarnim pričama uspeha.

Click Conference je bio jedan od najvećih događaja za biznis i digitalni marketing u regionu. Kako ocenjuješ ovogodišnji događaj? Šta te je najviše inspirisalo na ovaj korak i da li si zadovoljan kako je sve proteklo?

Click Conference za mene nije bio samo događaj — bio je dokaz da snovi mogu da se izgrade. Kada smo prvi put odlučili da napravimo konferenciju, nisam polazio od toga da napravimo „još jedan event“, već da napravimo tačku okupljanja ljudi koji veruju u posao, rast i vrednost znanja. Ove godine smo prošli kroz težak trenutak – događaj je prvi put morao da se otkaže u maju. To je bio udarac. Bio je to trenutak sumnje, razočaranja i tišine. Ali nije bio kraj. Ovogodišnji Click Conference je za mene bio više od uspeha. Bio je potvrda da jug i istok Srbije imaju snagu, talenat i energiju da stoji rame uz rame sa najvećim tržištima. Kada vidite punu salu ljudi koji nepomično prate svaku reč predavača, koji prilaze nakon predavanja sa pitanjima i koji sklapaju poslove – tada shvatite koliko sve ovo ima smisla. Najviše me je inspirisala lična priča. Počeo sam bez kapitala, bez kontakata, sa jednom idejom i ogromnom verom. Klik konferencija je nastala iz potrebe da ljudima damo ono što ja nisam imao na početku – znanje, podršku i zajednicu. Da li sam zadovoljan? Jesam. Ali ne zato što je sve bilo savršeno, već zato što je bilo iskreno. Trud, energija, tim koji je dao srce i publika koja je donela emociju — to je ono što se ne može lažirati.

Kako balansiraš kreativni rad, strateško planiranje i svakodnevni menadžment firme? Koliko je potrebno žrtve da sve uspe?

Iskreno — balans ne postoji. Postoji samo posvećenost. Postoje dani kada sam samo strateg, dani kada sam samo kreativac i dani kada sam samo menadžer. A postoje i noći – kada si sam sa mislima i pitaš se da li možeš još. Voditi firmu, graditi brend, razvijati projekte i nositi odgovornost za tim i klijente — to nije „posao“. To je način života. Naučio sam da ne možeš sve da stigneš, ali možeš da budeš maksimalno prisutan tamo gde jesi. Kada sam u strategiji – dajem 100%. Kada radim kreativu – dajem emociju. Kada vodim tim – dajem sigurnost. Koliko žrtve? Mnogo. Žrtvuješ slobodno vreme. Propuštaš vikende. Žrtvuješ sebe. A najteže — žrtvuješ vreme sa porodicom. I to boli najviše, jer uspeh nema smisla ako nemaš sa kim da ga podeliš. Telefon ne prestaje da zvoni. Odgovornost ne prestaje. Ljudi računaju na tebe. Ali naučiš jednu važnu stvar — ako voliš ono što gradiš, ta „žrtva“ postaje cena sna, a ne teret. Najveća žrtva nije umor. Najveća žrtva je trenutak kada moraš da budeš jak, iako si možda na ivici. Kada nemaš luksuz da staneš, jer ako ti staneš — staje i sve što si gradio. I zato nastavljaš. Zbog ljudi. Zbog snova. Zbog vizije veće od tebe samog.

Koje nove digitalne tehnologije ili platforme trenutno smatraš revolucionarnim za biznis, te kako ih primenjuješ u poslu Infinito Media?

Trenutno živimo istorijski trenutak za digitalni svet. Veštačka inteligencija, automatizacija i podaci menjaju način na koji se posluje brže nego ikada ranije. Za mene su najveće „revolucije“ danas tri stvari:

Veštačka inteligencija (AI) – jer prvi put u istoriji mali i srednji biznisi dobijaju alate koji su ranije bili rezervisani samo za velike korporacije.
Automatizacija prodaje i marketinga – jer biznis više ne sme da zavisi isključivo od ljudi, već od sistema.
Personalizacija sadržaja – jer marketing više nije „pucanje u mrak“, već razgovor sa kupcem.

U Infinito Media sve ove tehnologije koristimo svakodnevno. Koristimo AI za: analizu tržišta, predikciju ponašanja kupaca, optimizaciju kampanja, brzu produkciju kreativnog sadržaja.

Gradimo automatizovane funnel-e koji rade i kada tim spava — mejl sekvence, chatbot-ove, remarketing sisteme i CRM logiku. Ali najvažnije — ne koristimo tehnologiju da zamenimo ljude, već da ih oslobodimo.

Da vlasnici biznisa imaju više vremena za viziju, a ne za haos. Verujem da se biznis budućnosti neće meriti samo profitom, već brzinom prilagođavanja. A oni koji danas ne prihvate nove tehnologije — sutra će juriti konkurenciju.

Upravo zato mi u Infinito Media stalno testiramo, eksperimentišemo i guramo granice — jer ne gradimo kampanje za danas, već sisteme za sutra.

Koji su najčešći izazovi sa kojima se poslovni ljudi danas susreću kada pokušavaju da izgrade prisustvo brenda na društvenim mrežama?

Najveći izazov danas nije tehnologija – već konfuzija. Ljudi vide da „svi nešto rade“, svi su prisutni na mrežama, ali ne znaju šta tačno treba da rade. Previše saveta, previše gurua, previše buke. I onda dolazi paraliza – ljudi se plaše da počnu jer se plaše da pogreše. Drugi veliki izazov je nedostatak strategije. Mnogi biznisi kreću od objava, a ne od cilja. Objavljuju slike, videe, storije, ali nemaju jasan odgovor na pitanje: Zašto postojimo na društvenim mrežama? Treći problem je nedoslednost. Ljudi odustaju pre nego što algoritam uopšte stigne da ih primeti. Društvene mreže ne nagrađuju savršenstvo – nagrađuju kontinuitet. Veliki izazov je i strah od kamere i javnog nastupa. Danas nije dovoljno imati dobar proizvod – moraš imati i hrabrost da staneš ispred svog brenda. Ljudi više ne kupuju od logotipa, već od ljudi. I najvažniji izazov: strpljenje. Svi žele brze rezultate, ali brend se ne gradi preko noći. Brend se gradi poverenjem, doslednošću i autentičnošću. Najveća greška? Ljudi pokušavaju da izgledaju “veliko”, umesto da budu stvarni. A publika danas nepogrešivo vidi razliku.

Kako vidiš ulogu domaćih brendova na globalnom, digitalnom tržištu?

Verujem da domaći brendovi tek dolaze na svoje. Dugo smo imali kompleks „malog tržišta“ — kao da dolazak iz Srbije automatski znači da ne možemo da igramo veliku igru. Ali digitalno tržište je ukinulo granice. Danas više nije važno odakle si, već koliko znaš da ispričaš svoju priču i koliko iza te priče stoji kvalitet. Naš najveći potencijal je upravo u autentičnosti. Domaći brendovi imaju nešto što je na Zapadu često izgubljeno — stvarnu emociju, stvarnu priču, stvarnu borbu. Mi dolazimo iz sistema koji nas je naučio kako da se snalazimo, kako da gradimo iz nule, kako da budemo kreativni kada nemamo resurse. I to je ogromna prednost. Vidim budućnost u kojoj brend iz Niša, Novog Sada ili Kragujevca može da prodaje u Americi, Nemačkoj i Australiji — bez kancelarije tamo, bez posrednika, samo kroz digital. Ali da bi se to desilo, moramo prestati da kopiramo.
Moramo prestati da gledamo šta rade drugi. Moramo početi da gradimo sopstveni identitet. Uloga domaćih brendova nije da budu „jeftina alternativa“ — već ozbiljni igrači sa stavom, kvalitetom i vizijom. I verujem da ćemo u narednim godinama gledati velike globalne priče koje su krenule upravo — odavde.

Šta misliš da razlikuje uspešne digitalne preduzetnike od onih koji brzo odustanu?

Razlika nije u talentu. Nije u novcu. Nije ni u ideji. Razlika je u glavi. Uspešni digitalni preduzetnici imaju jednu osobinu koju drugi nemaju — sposobnost da izdrže kada ne ide. Kada nema lajkovâ. Kada nema prodaje. Kada svi oko njih sumnjaju. Većina ljudi odustane ne zato što ne može, već zato što ne vidi rezultat dovoljno brzo. Oni koji uspeju, razumeju da je tišina deo procesa. Druga ključna razlika je odgovornost. Uspešni ne krive algoritme, tržište ili konkurenciju — već prvo pitaju sebe: „Šta ja mogu da uradim bolje?“ Treća razlika je spremnost na učenje. Digitalno tržište se menja svakih nekoliko meseci. Oni koji uspeju nisu oni koji sve znaju, već oni koji nikad ne prestaju da uče. I možda najvažnije — uspešni veruju i kada nemaju dokaz. Ne čekaju savršene uslove. Ne čekaju dozvolu. Ne čekaju sigurnost. Kreću u strahu. Oni koji odustanu — traže izgovor. Oni koji uspeju — traže rešenje. I to je cela razlika.

Da li možeš da podeliš sa nama neku situaciju kada kampanja ili strategija nije dala očekivane rezultate – šta si iz tog iskustva naučio za buduće projekte?

Naravno. I to je verovatno deo mog puta na koji sam danas najponosniji — upravo zbog grešaka. Sećam se jedne kampanje sa velikim očekivanjima. Pripremali smo je danima: strategija je bila čista, kreativni tim je dao maksimum, klijent je bio uzbuđen. Sve je izgledalo „spremno za uspeh“. Imali smo dobru ponudu, dobar proizvod, dobar budžet. Ali tržište nije reagovalo. Prvih nekoliko dana — tišina. Zatim slabi rezultati. Zatim stres. U glavi vam se sruši ono poznato pitanje: „Da li sam ja problem?“. Najlakše je tada glumiti sigurnost. Praviti se da je sve pod kontrolom. Ali istina je — tada sam prvi put osetio koliko ovaj posao može da bude težak. Mogao sam da stanem. Mogao sam da „zaštitim ego“. Mogao sam da okrivim platformu. Nisam. Seo sam, otvorio podatke i počeo od nule. Gledao sam ponašanje korisnika. Čitao komentare. Analizirao poruke. Slušao ono što publika govori bez da to direktno kaže. I tada sam shvatio ključnu stvar: nije problem bio u reklami — problem je bio u poruci. Govorili smo ono što mi mislimo da je važno, a ne ono što njima znači.

Iz tog iskustva sam naučio nekoliko stvari koje me i danas vode:

– Marketing nije u kampanjama, već u razumevanju ljudske psihologije
– Nije sramota stati i priznati da nešto ne radi
– Najskuplje lekcije su ujedno i najvrednije

Taj neuspeh me naučio poniznosti. Naučio me da ne jurim savršenstvo — već istinu u podacima. Danas, svaki put kada pravim novu strategiju, nosim tu priču sa sobom.

Ne kao strah — već kao kompas, jer me podseća da prava snaga nije u tome da nikad ne padneš — već da svaki put ustaneš pametniji.

Koji trenutni trend u digitalnom marketingu smatraš precenjenim, a koji podcenjenim?

Iskreno — mislim da je danas previše stvari „napumpano“ kao magija, a zapravo ne daju dugoročne rezultate. Kao precenjeni trend, izdvojio bih opsesiju „viralnošću“. Svi danas žele viralan video, eksploziju pregleda, milionski reach – ali viralnost bez strategije ne pravi biznis. Pravi ego. Pravi iluziju uspeha. A često ostavlja prazne profile i mrtve prodajne procese. Druga stvar koja je precenjena je slepo oslanjanje na alate bez razumevanja psihologije kupca. Alat je samo poluga – ne i rešenje. Sa druge strane, kao potcenjeni trend vidim — autentičnost i zajednicu. Ljudi potcenjuju moć malih, lojalnih zajednica. Potcenjuju moć komentara, poruka, stvarnog razgovora sa publikom. Potcenjuju brend koji ima „lice“, glas i vrednosti. Još jedan jako potcenjen trend je sistemski pristup marketingu — procesi, automatizacija, CRM, dugoročno planiranje. Nema glamura, nema „wow efekta“, ali tu se prave ozbiljni rezultati. Po meni, budućnost nije u viralnosti.
Budućnost je u poverenju. A poverenje se ne gradi na brzinu — već na istini, kontinuitetu i odnosu sa ljudima.

Nakon Click Conference, kako vidiš ulogu regionalnih konferencija u povezivanju preduzetnika i širenju znanja u digitalnom svetu? Ako bi mogao da predvidiš gde će digitalni marketing i preduzetništvo u regionu biti za pet godina, šta bi izdvojio kao ključni savet za početnike?

Regionalne konferencije nisu samo događaji — one su tačke buđenja. Click Conference je nastao iz potrebe da ljudi shvate da nisu sami. Da negde postoje drugi ljudi koji prolaze iste izazove, iste strahove i iste ambicije. Takvi događaji ne služe da pokažu ko je „najuspešniji“, već da povežu one koji žele da rastu. Najveća vrednost regionalnih konferencija nije bina — već razgovori u pauzama. Razmena iskustava. Prve saradnje. Prve ideje koje se rode dok stojiš u hodniku sa kafom u ruci. Tu počinje pravi biznis. Za pet godina vidim region mnogo hrabriji. Vidim više digitalnih brendova koji prodaju globalno. Vidim više ljudi koji neće čekati dozvolu da krenu. Vidim više sistema, više profesionalizma, više znanja. Biće sve manje „instant eksperata“, a sve više pravih lidera industrije. A moj savet početnicima? Ne čekajte savršen trenutak. Ne čekajte idealne uslove. Ne čekajte da vas neko pokrene. Krenite dok se bojite. Krenite dok sumnjate. Krenite dok nemate sve odgovore. Učite svaki dan. Gradite disciplinu pre motivacije. Gradite sistem pre glamura.

I zapamtite — digitalni svet ne pripada onima koji su najglasniji, već onima koji su najistrajniji.

Intervju: Ivana Gojković
Fotografije: Lična arhiva